Božji Dar Svetu

clouds_and_jesus_by_lamazone_on_fli-198x300Ljudska srca često imaju pogrešnu sliku o Bogu. Često se čuje mišljenje da je Bog strogi sudija koji jedva čeka da nekoga kazni. To je prastara neistina, koja je potekla još iz Raja, a izgovorio ju je sotona, Božji neprijatelj. On pogrešno predstavlja Boga, pripisujući Mu svoje osobine. Međutim, Isus Hristos je došao da “raskopa dela đavolja” (1. Jovanova 3,8) i u pravoj svetlosti otkrije ljudima Božji karakter. Bog je naš Otac i najbolji Dobrotvor. On svojoj gladnoj deci ne daje zmiju umesto ribe, ni kamen umesto hleba. Zato Isus ističe istinu zasnovanu na dubokom životnom iskustvu – kad grešni očevi daruju hlebom svoju decu, koliko je onda više u poređenju s njima, bezgrešni Bog dobar prema nama! Bog ljubi svoju zemaljsku decu. Hristos je to saznanje izrazio uzvišenim rečima: “Jer Bogu tako omile svet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da nijedan koji ga veruje ne pogine, nego da ima život večni.” (Jovan 3,16)

Biblija otkriva Boga čija je nežna i očinska ljubav usmerena ljudima. On je dopustio da Njegov premili Sin ostavi svet neopisive lepote i dođe u svet izopačen grehom i otrovan bezakonjem, na svet koga je natkrilila senka smrti. Naš nebeski Otac dopustio je da Sin skine sa sebe svoj božanski plašt i obuče ljudsku prirodu, da podnosi sramotu i porugu, da bude unižen i razapet na krstu, i da sve to postane cena data za otkup čovečanstva iz ropstva grehu i sotoni. Božja ljubav omogućila je otkup od greha koji je u stvari otkup od smrti.

Hristos nije prineo tu veliku žrtvu da bi umilostivio Boga u Njegovom odnosu prema ljudima. Bog je odlučio da za nas podnese najtežu žrtvu, da preda svog jedinog Sina, jer je Njegovo veliko srce kucalo za nas: “Jer Bogu tako omile svet da je i Sina svojega jedinorodnoga dao…” Otac je prineo najveću žrtvu, jer nas je neizmerno voleo! Hristos je bio najdostojniji Posrednik preko koga se silna Božja ljubav pokazala svetu. Bog je patio sa svojim Sinom. Svako stradanje njegovog Sina bilo je i Njegovo stradanje, jer “Bog beše u Hristu i svet pomiri sa sobom” (2. Korinćanima 5,19). Oduševljen visinom, dubinom i širinom ljubavi nebeskog Oca prema našem svetu, apostol nije mogao da pronađe reč kojom bi u potpunosti mogao da izrazi puninu i toplinu Božje ljubavi. Kratko je uskliknuo: “Vidite kakvu nam je ljubav dao Otac, da se deca Božja nazovemo i budemo!” (1. Jovanova 3,1)

Što više u sjaju krsta istražujemo Božje biće, sve više svetlost milosrđa, ljubavi i praštanja, pravičnosti, pravde i istine osvaja naše duše. Pronalazimo bezbrojne dokaze o Božjoj ljubavi prema ljudima, o očinskom sažaljenju i samilosti koja nadmašuje materinsku ljubav prema neposlušnom detetu. Biblija govori: “Može li žena zaboraviti porod svoj da se ne smiluje na čedo utrobe svoje? A da bi ga i zaboravila, ja neću zaboraviti tebe. Gle, na dlanovima sam te izrezao; zidovi su tvoji jednako preda mnom.” (Isaija 49,15.16)