Biblija i Nauka

12 “Što više proučavam prirodu, sve više se čudim i divim Stvoriteljevim delima. Molim se za vreme rada u svojoj laboratoriji”, rekao je Luj Paster, čuveni francuski hemičar i biolog, jedan od najvećih pronalazača u oblasti medicine. Slično misli i veruje većina savremenih naučnika. Od deset naučnika, koje priznaje ceo svet, devetorica veruju u Boga. Biblija – okušana Stena istine – ponovo je zadobila poverenje velikih naučnika. Još uvek “što god kaže, sve se zbiva” (1. Samuilova 9,6). Ovenčana slavom, ona sa svojih stranica zrači moćnim zracima istine.Tražiti od nauke da nam kaže ko je Stvoritelj prirode i njenih zakona, znači kucati na pogrešna vrata. Ni pitanje, a ni odgovor ne pripadaju području nauke, već religije. Da su se nauka i religija držale granica svojih oblasti, među njima nikada ne bi nastali sukobi. Za naučnika koji istražuje mogućnosti pomoću kojih bi se suprotstavio Bibliji važe ove njene reči: “Složi se s njim (Stvoriteljem) i pomiri se; tako će ti biti dobro.” (O Jovu 22,21)
Nauka ima zadatak da istražuje svet prirode i zakone koji vladaju u njemu. U skladu sa tim, naučnom istinom nazivamo činjenice utvrđene i potvrđene ogledima. Međutim, teorije ili naučne pretpostavke često se neopravdano nazivaju naukom. Naučna teorija još uvek nije naučna istina, i može se prihvatiti ili odbaciti kao i svako drugo mišljenje koje ostaje nepotkrepljeno dokazima i utvrđenim činjenicama.
Na primer, u mnogim slučajevima mišljenja naučnika od pre samo jednog veka, danas predstavljaju zastarela mišljenja i obične zablude. Ono što danas, ponekad, nazivamo “naukom”, već sutra se može pokazati kao neosnovana pretpostavka. Metode istraživanja sve više se usavršavaju, ispitivanja su sve složenija, a instrumenti pomoću kojih se ona vrše sve precizniji i delotvorniji. Sve što naučnici smatraju da su saznali i da znaju, podložno je stalnoj reviziji, a to mnogo puta uslovljava korenite promene. Međutim, to je potpuno razumljivo. Time se bavi Biblija kad kaže: “Možeš li ti tajne Božje dokučiti, ili dokučiti savršenstvo Svemogućega?” (O Jovu 11,7) Srednjovekovna nauka nikada nije mogla da pronađe svoje uporište u Bibliji. Da su njena shvatanja i pogledi našli svoje mesto u naučnim teorijama od pre jednog veka, danas bi Biblija kao potpuno zastarela i neupotrebljiva predstavljala samo istorijski oblik razvoja ljudske misli. Ali Biblija se nikada nije slagala sa pogrešnim pretpostavkama i teorijama iz prošlosti, bez obzira kako su “naučno” u to vreme izgledale. Kako je istina u Bibliji mogla da se milenijumima očuva?
Nauka je podložna izmenama, ali Božja reč se ne menja. Naučnici su prinuđeni da se često javno odriču svojih dojučerašnjih uverenja, ali Biblija ostaje nepromenljiva i istinita, jer je Božja reč. Psalmista David kaže: “Doveka je, Gospode, reč Tvoja utvrđena na nebesima.” (Psalam 119,89) Božja reč je nepobitna istina, “svedočanstvo je Gospodnje verno, daje mudrost neveštome. Naredbe su Gospodnje pravedne, vesele srce” (Psalam 19,7.8).
Dok se nauka još uvek nalazi u razvoju i u stalnoj potrazi za istinom, dotle Biblija pouzdano odgovara na sva pitanja o postanku čovekovog života, o smislu njegovog postojanja, o njegovoj budućnosti, i otkriva veličanstvene istine iz oblasti prirodnih nauka. Biblija je vekovima išla ispred nauke. Ona je, na primer, još pre nekoliko milenijuma pouzdano odredila oblik naše planete u vasioni: “On je razastro sever nad prazninom, i Zemlju obesio ni na čem.” I dalje: “On sedi nad krugom zemaljskim.” (O Jovu 26,7; Isaija 40,22) Naučnici su posle vekovnih lutanja najzad utvrdili istinitost onih činjenica, koje su odavno izrečene u Bibliji. Isus Hristos je lično potvrdio autoritet Biblije ovim rečima: “Reč je Tvoja istina.” (Jovan 17,17) U istinitosti Biblije nalazi se tajna njene besmrtnosti kao knjige koja se nikada nije prevarila, nije napustila istinu niti obmanula svoje čitaoce.