Posmatrajući svet iz svog životnog okruženja i veličanstvenu strukturu žive ćelije sa svim njenim funkcijama, možemo ponoviti reči koje je Biblija odavno kazala: “Velik je Gospod i valja ga slaviti, i veličanstvo se njegovo ne može dosegnuti.” (Psalam 145,3) Što je čovek postigao veća naučna saznanja, to je manji u prisustvu večnoga Boga. Uprkos najezdi greha i zla na naš svet, Zemlja još uvek nosi pečat i potpis svoga Neimara i Tvorca. I zato koliko god učili i znali, ipak još uvek vrlo malo znamo. Biblija zbog toga uporno ističe veličanstvenost Božjih dela: “Gle, to su delovi puteva njegovih; ali kako je mali deo što čusmo o njemu! I ko će razumeti grom sile njegove?” (O Jovu 26,14)
Prava nauka i Biblija se slažu, jer se izvor prave nauke i Biblije nalazi u – večnom i svemogućem Bogu. Biblija ne može da se složi sa neobjektivnom naukom i ne nadgovara se sa sličnim ljudskim kazivanjima. Već pre dve hiljade godina veliki hrišćanski teolog i pisac, apostol Pavle, uputio je opomenu ukazujući na postojanje teorija i tradicija koje se protive Bibliji: “Kloni se praznih razgovora i prepiranja lažno nazvanog razuma.” (1. Timotiju 6,20)
Bog nije samo sve stvorio, On sve i “održava rečju sile svoje” (Jevrejima 1,3). Ista sila koja je sve stvorila, održava svet i nas. Mi smo bića koja svojim ograničenim umom mogu shvatiti samo jedan deo tajni koje nas okružuju. Biblija nas zato poziva da ono što ne možemo shvatiti razumom, u to proniknemo verom: “Verom poznajemo da je svet rečju Božjom svršen, da je sve što vidimo iz ništa postalo.” (Jevrejima 11,3)
Prihvatajući ovaj savršeni naučni pogled, Bog je dostojan da pred njim pognemo glave, i zadivljeni sa puno strahopoštovanja posvedočimo: “Velika su i divna dela Tvoja, Gospode Bože svedržitelju.” (Otkrivenje 15,3)